Krešimir Pintarić

Krešimir Pintarić rođen je 1971. godine u Osijeku. Diplomirao je komparativnu književnost, bibliotekarstvo i opću informatologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uvršten je u više antologija, prevođen je i objavljivan na slovenskom, češkom, njemačkom i engleskom. Pisao je kolumne i glazbene recenzije, te radio kao urednik za veći broj tjednika, magazina i web portala. Za debitantsku knjigu pjesama/tekstova “Tour de force” 1997. godine dobio je nagradu “Josip i Ivan Kozarac” u kategoriji mladih autora, a treća zbirka poezije “Commedia” priređena je i kao prva hrvatska multimedijska zbirka stihova na CD-ROM-u i u tiskanom izdanju. Od 2001. glavni je urednik i voditelj projekta “Besplatne elektroničke knjige” Društva za promicanje književnosti na novim medijima

Prvi roman Krešimira Pintarića “Ljubav je sve” počiva na posve jednostavnoj, naizgled običnoj, naizgled očitoj, ali time i iznenadnijoj pretpostavci da ljubav DOISTA JEST sve. Nakon što domaći čitatelj (nepovjerljiv i zdravo skeptičan kakav jest) nakon nekoliko poglavlja prestane očekivati trik koji će ovaj naslov nepovratno raskrinkati kao ironiju, ili rupu u scenografiji kroz koju se proziru čuda me(n)talnih konstrukcija, pred njim se otkriva svijet koji u potpunosti ispunjaju (i mogu ispuniti!) jedan jedini muškarac i jedna jedina žena...



https://mega.nz/#!B3gBBQDZ!A5mYZ0YGrAV4OiOqIJyiXIEupUYI7xpTLV0OAnSSO6g

“Rebeka mrzi kada kokoši trče bez glave” prva je “čista” prozna knjiga Krešimira Pintarića. Sadrži 14 priča pisanih i objavljivanih (Nacional, Quorum, Slobodna Dalmacija, Treći program Hrvatskog radija, Vijenac) od 1996. do 2003. godine. Ova se prozna knjiga, uz nužne žanrovske transformacije, koherentno nadovezuje na dosad već jasno zacrtanu, autentičnu i prepoznatljivu Pintarićevu poetiku. Priče iz ležerne perspektive govore o suvremenom urbanom svijetu i njegovim “junacima”. Može se reći da je Pintarić bitno obuzet obračunom s tzv. “velikim pričama”. U jednom dijelu svojih pripovijedaka Pintarić iskazuje prezir prema visokoj politici i njenim akterima koji uz pomoć propagande i medija svoje pojedinačne ili skupne interese prikazuju kao nacionalne interese, dok se u drugima koncentrira na “malu”, a za njega očito najveću i najvažniju, ljubavnu priču. Pintarićeva rečenica je i nadalje visokonjegovana, a osebujan humor je najbliži engleskom verbalnom tipu humora, što ga bitno izdvaja od svih pojava na našoj literarnoj sceni. Osim izrazito humorističkih dijelova, piščev gard je autoironičan, kako prema pripovjedaču, tako, često, i prema samom spisateljskom zanatu. Nizom metatekstualnih komentara duhovito se i trezveno dekonstruira mistika pisca i spisateljskog umijeća. Ljubavne priče laviraju između “šifriranih” verbalnih grubosti urbanog jezika kojima se ostvaruje komunikacija i situacija intime koje ni na tren ne dolaze u blizinu patetike. Najčešći i najjači Pintarićevi postupci su dijalozi i komentari.



https://mega.nz/#!J3hHlCaD!Bcfg15mVGk03fnbLLti1mMbWQ7p_NAskj7nrpkNRyYg