Geraldine Brooks

Geraldine Brooks australska je književnica i novinarka rođena 1955. u Sidneyu. U svom je rodnom gradu živjela i školovala se te dobila prvi posao novinarske izvjestiteljice u The Sidney Morning Heraldu. Dobivši stipendiju preselila se u SAD gdje je diplomirala novinarstvo na njujorškoj Columbiji. Radila je kao vanjska dopisnica za Wall Street Journal izvještavajući s kriznih područja Bliskog Istoka, Perzijskog Zaljeva, Afrike i Bosne.
Spisateljica je dviju memoarskih knjiga – "Nine Parts of Desire" i "Foreign Correspondence". Godine 2006. nagrađena je prestižnom Pulitzerovom nagradom za književnost za roman "Obitelj March". Njezin prvi roman "Years of Wonders" bio je velika svjetska uspješnica kao  i njezin posljednji izazovni pseudopovijesni roman "Narod knjige", preveden do sada na 28 svjetskih jezika.

Narod knjige
Ovo je priča o knjizi koja je kroz šest stoljeća dugo putovanje prešla cijelu Europu, od Kastilje i Andaluzije do Venecije i Beča, da bi preko Dalmacije napokon našla svoj dom u srcu Sarajeva.
"Sarajevska Hagada" preživjela je stoljeća ratova i previranja zahvaljujući ljudima različitih vjera koji su riskirali svoje živote kako bi je zaštitili.
Četiri su ključa za razotkrivanje tajne povijesti  knjige koja je svojom ljepotom i posebnošću plijenila  ljudsku pažnju stoljećima, knjige zbog koje se umiralo i ubijalo kako bi se spasilo njezino postojanje.
Književna forenzičarka i konzervatorica drevnih knjiga Hanna Heath dobiva svoju životnu priliku – proučiti i očuvati slavnu "Sarajevsku Hagadu" nakon još jednog pokušaja njezina uništenja za vrijeme srpskog granatiranja Sarajeva. Ona je tek posljednja u nizu čuvara knjige, tih utočišta razboritosti koji su Hagadu nosili kroz povijest.
Ali ovo nije samo priča o onima koji su ovu knjigu spasili, već i priča o onima koji su je stvarali. Svi su oni  pripadnici posebnog naroda onih koji vjeruju da razlike postoje da bi nas spajale i oplemenjivale.
"Narod knjige" čudesno je isprepletena priča nadahnuta istinitim događajima koji su se zbivali oko jedne od najintrigantnijih i najvrjednijih knjiga današnjice, knjige koja ponosno nosi svoje sarajevsko ime u želji da svjedoči o miru, ljubavi i životu.



https://mega.nz/#!tmBCTIjZ!gFbaPqexHzr1HHnWtntiw5OTCNiqMRIN6GqKKkl12w8

«Obitelj March» je «kostimirani» roman. Zajedno s krinolinama i učtivim džentlmenima Geraldine Brooks preuzima i nešto što bi trebao biti literarni stil sredine XIX stoljeća. Ima u tome neke operetne neautentičnosti. Uz veliku temu oslobađanja robova i stvaranja nacije američki građanski rat nudi i priliku za kičasti stil. No s druge strane američki građanski rat jest bitna tema. Napetost koja je dovela do rata osjeća se još i dan danas: ona je konstanta američkog društva.

Dok piše o južnjačkoj robovlasničkoj farmi Geraldine Brooks je vrlo blizu opravdanja svoje teme. Gospodin Clement, vlasnik farme «progresivni» je rasist, on ne misli da je robovlasnički poredak nepromjenjiv. «Čak se i veliki Aristotel prevario kad je tvrdio da niti jedna rasa osim Helena ne može postati civilizacijom. Pa ipak smo ovdje, vi i ja, čiji su preci plavo obojani divljaci koji su glodali kosti dok je Aristotelov grad cvjetao... No, moralno govoreći, Afrikanci su djeca i na nama je da ih vodimo i čuvamo dok im rasa ne sazrije.»

Sličan «progresivni» rasizam prisutan je i danas. Geraldine Brooks ga decentno poentira likom supruge March, koja je uvjerena abolicionistkinja, ali kada dođe u ratni Washington smeta joj velik broj crnaca na ulicama («nema li kraja tim ljudima?»)... Ali avaj. Je li zbilja riječ o toj velikoj temi? Ili je iza svega avetinja melodrame? Kada gospođi March crna njegovateljica - s kojom je gospodin March kao mladić proveo jednu strastvenu noć – kaže «On voli vas. On ne voli mene. On možda voli zamisao o meni: Africi, oslobođenoj...» onda se čini da autorica ipak ne piše o građanskom ratu zbog «progresivnih» rasista, ili dubokih frustracija Afroamerikanaca.



https://mega.nz/#!s2QQmQyB!5hzBTe5A7bLZg0GpUkqWv2tAgV_kmcqqwR6koHwbZVs