Herta Miler

Herta Miler je rođena 1953. godine u Ničidorfu u Rumuniji, a od 1987. godine živi u Berlinu kao spisateljica. Za svoje delo nagrađivana je brojnim nemačkim i međunarodnim nagradama. Godine 2009. Herta Miler dobila je Nobelovu nagradu za književnost.

Čovek je veliki fazan na ovom svetu
„Vindiš svаkog jutrа, dok se sаsvim sаm vozi putem u vodenicu, ubraja i tаj dаn. Ispred spomenikа rаtnicimа broji godine. Kod prve topole izа njegа, gde se bicikl uvek spusti u isto udubljenje, on broji dаne. A uveče, kаd Vindiš zаključаvа vodenicu, on još jednom broji godine i dаne.
Izdаlekа vidi sitne bele ruže, spomenik rаtnicimа i topolu. A kаd je mаglа, belinа ružа i belinа kаmenа su tokom vožnje tik ispred njegа. Vindiš vozi kroz nju. Vindišu se lice vlаži i on vozi dok ne stigne tаmo. Dvаput je na čestаru ružа ostalo samo trnje, а korov pod njim bio boje rđe. Dvаput je topolа bilа tаko ogoljenа dа joj se stablo skoro polomilo. Dvаput je sneg bio nа putevimа.
Vindiš zbraja dve godine ispred spomenikа rаtnicimа i dvestа dvаdeset jedаn dаn u udubljenju ispred topole.
Svаkog dаnа, kаd udubljenje prodrmа Vindišа, on pomisli: ’Tu je krаj.’ Otkаko želi dа emigrirа, posvudа u selu vidi krаj. I vreme koje stoji, zа one koji žele dа ostаnu.“  



https://mega.nz/#!V6IC1STL!aWHTWbT7nEBu2OtwY6VQQyssspDHG4bSNJAW9Yq_3vE

Ljuljaška daha Herte Miler, dobitnice Nobelove nagrade 2009. godine, pravi je književni doživljaj. U ovom veličanstvenom poetskom romanu, koji budi duboka osećanja, pripoveda o sudbini jednog mladića iz Zibenbirgena, gradića u Rumuniji gde je pre II svetskog rata bila velika kolonija naturalizovane nemačke manjine, o njegovoj deportaciji u ruski radni logor, o pet godina provedenih u njemu i o povratku kući.



https://mega.nz/#!43J0WS4I!PssWjogSbCsBUYYj58um-aLdKUDWSQ3YC0ZEYGfTvus

U djelu Herte Müller estetika je neodvojiva od angažmana. Upravo žestoko negiranje pretvara prozu u poeziju iz koje, u daljini, dopire odjek nekog boljeg svijeta. Herta Müller majstorica je praznine. Između njenih lijepih, kratkih rečenica otvaraju se ponori. Ova je spisateljica škrta na riječima jer je na vlastitoj koži osjetila koliko su dragocjene. U romanu "Remen, prozor orah i uže" njena je poezija dosegla vrhunac. Zatamnjenje je druga strana prosvjetljenja. Zatamnjenjem se stvari mogu prikazati u svom ekstremnom obliku. Znati se služiti takvim zatamnjivanjem kao stilskim sredstvom velika je umjetnost. Thomas Bernhard bio je majstor takvog stila, a to je i Herta Müller.



https://mega.nz/#!UnQGXaqQ!EXABsl6tVrdpkixVEROHzlD2zSkO2ZDxA7QHmyHAsCI

Da mi je danas bilo ne susresti sebe
"Prvi tjedan nakon ceduljica, pošto su me tri dana uzastopce pozivali na saslušanje, noću nisam mogla oka sklopiti. Živci su mi postali tanka žica. Nestala je sila teže koja drži meso, ostala je samo napeta koža i zrak u kostima. U gradu sam morala paziti da ne pobjegnem sama od sebe poput daha na hladnoći..." U svojim djelima rumunjska spisateljica Herta Müller govori o aspektima vlastitog života u vrijeme najprimitivnijeg totalitarizma u Rumunjskoj i o osjećaju otuđenosti i neukorijenjenosti u novo tlo koji prožima sve njene likove prebjega i disidenata u egzilu...



https://mega.nz/#!p7AWCYQJ!IUDTqifuKc57M562LEri4FAuye3hVLU_MERfjJU-bZU

Rumunija u posljednjim danima Ceausecuovog režima: slike sveprisutne prijetnje i straha, poniženja i beznada čine osnovu ovog impresivnog romana. Iz njih se postepeno uzdižu likovi: Adina, učiteljica, njezina prijateljica Clara, inženjerka u tvornici. Kad se Clara zaljubi u oficira tajne službe koji uhodi Adinu i skupinu mladih muzičara, dolazi do raskida njihovog prijateljstva. Lisičije krzno u Adininom stanu pretvara se u simbol prijetnji. Jednog dana otrgnut je rep, zatim zadnja šapa, pa prednja. Lisičije krzno joj otkriva da je uhodi tajna služba: Lisica je lovac.

Herta Muller ne može zaboraviti. To je njezin problem u svijetu koji još uvijek čezne za vizionarima i utopijama. U tome je sprečavaju riječi. To su neobične, starinske riječi koje se ne mogu pronaći u pasošima. A kada piše, rečenice se u pauzama, šutnji, zbijaju sve do neizrečivosti, jer i same kruže oko neizreivog: oko bezvučnog straha pod diktaturom, oko prijetnji smrću, oko ispitivanja u prostorijama tajnih službi, oko istine vezane za odrastanje unutar naroda koji je odgajan da bude poslušan i spreman na izdaju. Ali djela Herte Muller posmatraju svakodnevicu prilagođavanja i kukavičluka u diktatorskom miljeu; ona opisuje, neobičnu fazu u kojoj u jednoznacnim riječima bivaju nagomilane viseznačnosti i u kojoj pogled na topole podsjeća na niz noževa, jer je nasilje u zraku.



https://mega.nz/#!FmIAjaLQ!nxZCJolHrVCgZQvAtdNAGWV-MTTK3SyO6GpTf-4mtYY