Ulderiko Donadini

Admin Antall Innlegg : 2985 Join date : 18.05.2019

Ulderiko Donadini (Plaški, 8. travnja 1894. - Zagreb, 10. svibnja 1923.), bio je hrvatski književnik.
Djelo Ulderika Donadinija nije opsežno jer je umro u 29-oj godina života. Pisao je pripovijetke, novele, crtice, kraće romane i drame. Veliki dio zapisa ostavio je u rukopisu nesređen i nedovršen. U svojim proznim djelima uglavnom je zaokupljen moralnim i egzistencijalnim krajnostima te analizom ekscentričnih i dijaboličnih karaktera. Poklonik je Matoša, Gogolja i Dostojevskog, Hoffmanna i Edgara Allana Poea. Bavi se morbidnim stanjima, izopačenim odnosima među ljudima, propadanjem natprosječno nadarenih pojedinaca. Često mu djela sadrže autobiografske elemente. Likovi se sukobljavaju s okolinom, društvenim normama i zapadaju u bezizlazna psihička stanja koja ih dovode do zločina, razvrata, mučenja, pada u najtamnije bezdane i samoubojstvo. Njegovi su likovi čudaci, neurasterici, oni koji zalaze u svijet irealnog, iracionalnoga, začudnoga, dijaboličnoga, morbidnoga. Kao jedan od naših prvih ekspresionista, Donadini je svojim najboljim radovima označio prijelaz od Matoševa impresionističkog artizma prema društveno i psihološki produbljenoj prozi ekspresionizma. Usprkos nekontroliranoj opsjednutosti istim temama, ponajviše moralnim i egzistencijalnim krajnostima, Donadini je dotaknuo jedan od »dominantnih oblika moderniteta u književnosti dvadesetih godina« (Donat) i iskazao svoj osjećaj za dramsko kao najjaču crtu književnog dara.

Admin Antall Innlegg : 2985 Join date : 18.05.2019

Kad je Serafin Skok ušao u sobu sa svijećom u ruci, sa sviju predmeta probudile su se sjene i zaplesale kao florovi. Svjetlo svijeće, što ju je držao u ruci osvjetljavalo je njegovu glavu, koja kao da je bila od voska. Na njegovu licu, kroz koje se propila smrtna bljedoća, lebdjelo je par nemirnih crta i ništa se na njem nije razabiralo osim pomodrelih, zgrčenih usnica i dviju crnih obrva, koje kao da su bile povučene ugljenom.
Bio je obučen u frak, na glavi je imao cilinder, u ruci kitu bijelih kamelija, a za njim na hodniku ostala je s kovčegom u ruci njegova mlada žena Sofija Glog, sva u bjelini, a njezine male oči, što su virile iz debelog, neispavanog lica, neprestano su se sklapale, kao da je bode svjetlo.
Ona je sve do danas, već pet godina, prala čaše i tanjure kod "Zelenog lovca", a ove haljine su nenadano na nju navukli i bila je sva na mukama, jer su je čak po prvi put u životu stisnuli u steznik. Fine, bijele rukavice od kože raspukle su se dok su ih navukli na njezine kratke debele prste...

https://mega.nz/#!1uZV3YzT!KhxFg1vmtGD5Hj5PLeQgUduywbu3Lkf4Xl3CzqhhbBo

Admin Antall Innlegg : 2985 Join date : 18.05.2019

Sviće.
Smrznut, sunčan zimski dan. Sinn je obukao kabanicu i ide u stan tvorničaru. Martin bez svijesti leži u bolnici. Stavili su ga u sobu trećeg razreda. Kad se Sinn propitao kod liječnika, slegnuo je on ramenima. Došli su od redarstva i zapisali njegovo ime.
Već više od sata čeka u tvorničarevu predsoblju. Stranke ulaze i izlaze. Napokon je i na njega došao red. Isprva ga tvorničar nije ni prepoznao, tek tada se sjetio, kada mu je Sinn spomenuo sinoćnji slučaj.
- Onaj što se sinoć zauzeo za Vas, leži i umire. Pomoći bi mu trebalo. Ja bih sam to učinio, ali nemam novaca.
- Dobro - namrštio se tvorničar - no danas mi je nemoguće. Dođite, tako, za tri dana.
- Odmah! Odmah mu treba pomoći! - zaklinje Sinn. - Za tri dana bit će prekasno!
- Oprostite! Danas mi je nemoguće. Vidite, koliko me stranaka čeka! - i prije nego se Sinn snašao, ušao je mimo njega u tvorničarevu sobu jedan čovjek i vrata su se za obojicom zatvorila...

https://mega.nz/#!d7YDDI5J!PbU95B6Fklaa5uHMwB1mhkpSY1oEP5fCSO6Ve-95uDk