Ferenc Molnár

Ferenc Molnár je mađarski književnik rođen 1878. u Budimpešti. Pisao je komedije, romane i dječje pripovijetke. Najpoznatiji su mu romani: Čamac bez gospodara, Eva i Junaci Pavlove ulice. Umro je 1952. godine u New Yorku.

U školi su djeca na času latinskog jezika dopisivala. Čengej je poslao pismo Boki. Pismo je bacio k Nemčeku i rekao da ga dâ Boki. Nemček je pismo bacio Boki i on je otvorio. U pismu je pisalo da je sastanak u 3 sata i da se bira predsjednik. Za predsjednika su izabrali Boku. Jednog dana Nemček se je igrao kuglicama. Naišla su dva pastora, oni su članovi udruženja Crvenih košulja i oteli Nemčeku sve kuglice. Za nekoliko dana Boka i Nemček su otišli na otok gdje su Crvene košulje. Put je bio jako težak i morali su se dobro sakriti da ih ne opaze. Boka se popeo na brdo i sa dalekozorom promatrao protivnika. Bok se učinilo da je među mnoštvom dječaka ugledao i Gerba. Nije još bio siguran. Boka i Nemček su se približavali otoku da vide da li je to Gereb. Na obali su našli čamac kojim su se prevezli do otočića. Na malom otoku su ugledali Gereba. On ih je izdao. Pričao je sa vođom Crvenih-košulja Ferijem Ačom. Boka je otišao na otok a Nemček je ostao kod čamca. Kada se Boka vratio rekao je Nemčeku da skoči u jezero da ga ne otkriju , a da će on sakriti čamac. Crvene-košulje su odustale od potrage jer su mislile da su pobjegli. Nemeček je sutradan cijelo vrijeme kašljao jer se prehladio od hladne vode. Jednoga dana vidio je Gereba kako Janku daje cigarete da im pomogne u borbi protiv Pavlo-uličana. Janko je pristao. Mali Nemeček je svaki dan odlazio na otok kod neprijatelja. I jednom su ga primjetili i bacili u jezero. Sada se jako prehladio. Crvene košulje su najavile rat. Gereb je došao pitati Boku da ga primi natrag ali je Boka odbio. Gereb je otišao kući plačući. Kasnije je došao Gerebov otac da pita zašto Gereba neće primiti jer je on bio pošten čovjek. I Boka ga je pustio natrag. Sutradan u 3 sata Crvene košulje su došle u napad. Kada je rat završio Boka je došao k Nemčeku u posjetu da mu kaže da su pobjedili i da su ga Pavlo-uličani proglasili kapetanom. Nemeček je bio sretan, ali ga je bolest svladala, legao je u krevet zatvorio oči i nikada se nije probudio. Svi su jako tužni otišli svojim kućama.



https://mega.nz/#!c6w0DCpb!lv_wFNE5yeKshh04cu4f4PRBLWn8WYCQLa2G842mlhs