Milko Valent

Milko Valent
Prozaik, pjesnik, dramatičar, esejist, teoretičar i kazališni kritičar, rođen je 6. srpnja 1948. u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao filozofiju i komparativnu književnost. Nakon završenog studija počinje stvaralačku karijeru, te kao profesionalni pisac redovito piše i objavljuje od jeseni 1976.Valent je iznimno plodan pisac. Ovjenčan je Maslinovim vijencem na Croatia rediviva: Ča, Kaj, Što - baštinski dani, jezično-pjesničkoj smotri u Selcima na otoku Braču 2009. i tako postao poeta oliveatus.Suradnik je stotinjak časopisa, listova, magazina, novina i mnogih radijskih programa. Sudjelovao je na dvadesetak izložbi te u publikacijama konkretne i vizualne poezije. Nastupa diljem zemlje i u inozemstvu (do sada oko 200 nastupa) njegujući forme kao što su recital, performans, provokativni razgovor i predavanje. Zastupljen je u mnogobrojnim antologijama, panoramama i izborima poezije, proze, drame i eseja. Manji dijelovi iz njegova opusa prevedeni su na slovenski, mađarski, makedonski, slovački, rusinski, talijanski, poljski, njemački, esperanto i engleski jezik.Njegova bibliografija dosad obuhvaća otprilike tisuću bibliografskih jedinica, uključujući dvanaest objavljenih drama, sedam izvedenih radiodrama, jednu izvedenu dramu i dvadeset i osam objavljenih knjiga, te ponovljena, druga izdanja, u elektroničkom izdanju (knjiga proze Al-Gubbah, knjiga poezije Jazz, afrička vuna i roman Clown).Član je Hrvatskoga filozofskog društva od 1976, Društva hrvatskih književnika od 1981, Hrvatskog centra PEN-a od 1992, Hrvatskog centra ITI-a (The International Theatre Institute - UNESCO) od 1995. i Hrvatskog društva pisaca od 2002.
Dvije njegove drame, dijelovi dramske trilogije Zero (Ground Zero Aleksandra i Gola Europa), nagrađene su 2002. i 2000. prvom i trećom nagradom ''Marin Držić''.Odmah nakon završenog studija počinje stvaralačku karijeru, te kao profesionalni pisac redovito piše i objavljuje od jeseni 1976.

Milko Valent-Al-Gubbah
Milko Valent, kultna osobnost nepostojećega hrvatskog undergrounda iliti alternativne scene (već i ova mogućnost nemogućeg dovoljno govori o njegovu statusu), sustavno je prešućivan posljednjih desetak godina (a ni prije nije mnogo bolje prolazio) pa čak ni upućeniji književni puk najvjerojatnije ne zna da je od 1992. i sramno ignorirane knjige Al-Gubbah (u kojoj je napokon uknjižena njegova legendarna incestuozno-kanibalska proza Nježna palisandrovina) do najnovijeg ostvarenja, romana Fatalne žene plaču na kamionima, objavio četiri knjige poezije, knjigu proza, pet radiodrama, knjigu dramskih tekstova i knjigu kazališnih kritika. Hrvatska književna kritika ponašala se kao da za Valenta nikad nije čula, a kamoli ga čitala. Stoga je bilo moguće da, primjerice, Nenad Rizvanović, jedan od pokretača FAK-a, mediokritetski slovenski roman nevažna imena i nevažna autora, a homoseksualne tematike, postavi kao uzor hrvatskoj književnoj sceni, jer da ona takoreći ne poznaje problematiku homoseksualizma, te da se (seksualna) prekoračenja Zorana Ferića doživljaju neviđenima ne samo u kontekstu hrvatske nego i svjetske književnosti, kao što je ustvrdio drugi važan fakovac, Kruno Lokotar.



https://mega.nz/#!svYwUQ6R!aOizkw5o1R1V50jRG3tZ2ymxplW1KXNc8oemKLdnkrQ

«Clown», prvi roman Milka Valenta, objavljen je u tiskanom obliku prije dvadeset godina (1988), objavljivanjem u obliku besplatne elektroničke knjige ponovno će postati dostupan čitateljima. «Clown» je roman jednog lika koji se je odlučio na vlastito unutarnje putovanje kroz svoje mnogobrojne identitete, a tu svojevrsnu potragu za istinskim "ja" on dragovoljno počinje odlaskom u duševnu bolnicu, gdje će je na kraju i završiti.
«Clown» je roman jednog i jedinstvenog karaktera, iako umnoženog, koji je sastavljen od mnogih "ja" pa se tako u romanu pojavljuje kao Boris Clown, Clown 1, Martin, Clown 68, dr. Ivan Skener itd., a u problematičnim varijantama prestupnika, prognanika, katatonika i shizofrenika, ali je ipak uvijek prepoznatljiv po svojoj osnovnoj energiji traženja sebe i spoznaje koja, kako se čini, završava u spoznaji da je jezgra postojanja, to jest bit ljudske egzistencije, zapravo prazna. Svi ostali karakteri u romanu «Clown» jesu jednakovrijedni "žetoni", zamjenski likovi Borisa Clowna, odnosno "stanja" njegove svijesti.Početna dilema Borisa Clowna "bolnica ili pisanje autobiografskog romana" rezultira produktivnom odlukom da se ode u bolnicu i da se napiše roman. Kroz raznovrsnost pripovjednih tehnika, u kojima Milko Valent pokazuje svoju odavno prepoznatu virtuoznost, raskoš i bogatstvo umijeća pripovijedanja, čitatelj prati svojevrsnu montažu unutarnjih i vanjskih zbivanja mnogolikog "junaka", kao i igru katkada razularenih identiteta jedne te iste osobe koja je odlučila bespoštedno ispitati svoj autobiografski temelj i sve njegove, ljudski problematične, aspekte.



https://mega.nz/#!pvBkFIwA!KOlzAq1uHLokihf276uTfj50Ax8kuqOuUwgZsqcCMsU

Jazz-afrička vuna
Prije nego što je u jeziku našao mogućnost provokacije, Valent ga je prihvatio kao vokaciju, kada je kao znak naraštajne identifikacije preuzeo poetiku semantičkog konkretizma. To nesvjesno, remboovski razdešeno slaganje označitelja s označenim navelo ga je da u potrazi za jakim označiteljima otkrije energiju spolnosti skupa sa žilavošću zabrana koje je sputavaju. Provokacija i pljuska konvencionalnom ukusu karakteriziraju Valenta više nego ikoga od časa kad je prihvatio šezdesetosmašku seksualnu revoluciju, posljedica koje je zacijelo bila detabuizacija erosa i otvaranje hermetičnoga rječnika poezije spolnom nazivlju. Valent pritom nije bio voajer ni skatolog, nego junak i protagonist svojih spolnih demonstracija koje je u punom smislu živio i ispisivao. Kako je prekoračivanjem svih zabrana otkrio da je moguće reći sve, a da to nikoga više ne šokira – i da ga umalo nije ubila prejaka riječ – odlučio se, kako uočava Krešimir Bagić, “za krajnju manirizaciju lirskoga govora i na sakralizaciju seksa kao iskonskog prostora humaniteta”.



https://mega.nz/#!x6ZCzCaQ!-6YMLcNMwonbE0-o4pph0ziUevdy8RhLVfssP25Eo0U