Agnès Desarthe, francuska književnica i prevoditeljica židovskog podrijetla, rođena je 1966. godine u Parizu. Od rane dobi francuski smatra stranim, a ne materinjim jezikom s obzirom na to da se paralelno služi arapskim i ruskim jezikom te jidišem. Samu sebe opisuje kao osobu koja je azil potražila u svijetu riječi i književnosti, a književni su joj uzori Flannery O’Connor, Primo Levi, Dostojevski i William Faulkner.
Karijeru započinje kao autorica dječjih knjiga, no gotovo istodobno počinje objavljivati i prozu za odrasle. Od 1992. do 2006. godine objavila je dvadesetak proznih djela za djecu, a prvo prozno djelo za odrasle izlazi joj 1993. godine. Riječ je o romanu "Quelques minutes de bonheur absolu" (Nekoliko trenutaka apsolutne sreće), slijede nagrađeni roman "Un secret sans importance" (Nevažna tajna, 1996.), "Cinq photos de ma femme" (Pet fotografija moje žene, 1998.), "Les bonnes intensions" (Dobre namjere, 2000.), "Le principe de Frédelle" (Frédellin princip, 2003.), "Mangez-moi" (Pojedite me, 2006.), a u proljeće 2009. objavljeno joj je i djelo "Le remplaçant" (Zamjenik).
Njezino je pismo izrazito lirsko, a kritika je osobito hvali zbog dojmljivosti opisa i lakoće kojom u svojim prozama postiže željenu atmosferu. Djela su joj prevedena na sve važnije europske jezike i podjednako su cijenjena i izvan Francuske.