Nikola Miličević

ZLATNA KNJIGA SVJETSKE LJUBAVNE POEZIJE



Kad sam se prihvatio posla da sastavim ovu Zlatnu knjigu nisam imao (niti sam mogao imati) namjeru da pružim potpunu panoramu svjetske ljubavne lirike. Takve pretenzije bile bi previše ambiciozne i neostvarive. Jedini put koji sam mogao izabrati bio je: da pregledam ono što je u nas u novije doba prevedeno iz strane poezije, da nastojim da se još ponešto prevede i da od svega toga izaberem ono što mi se činilo i najprikladnije, kako bih čitaocima pružio što je moguće bolju i raznovrsniju zbirku pjesama za čitanje. Za veće i šire organiziranje posla nije bilo ni vremena ni mogućnosti.
Zahvaljujući činjenici da je u posljednjih dvadeset godina u nas znatna pažnja posvećena prevo enju poezije, imao sam na raspolaganju podosta gradiva, od kojega se eto, ipak, mogla sastaviti prilično bogata knjiga ljubavnih pjesama svih vremena i gotovo svih naroda. Ali, pregledavajući sav taj materijal, lako je bilo uočiti da nam još mnogo toga nedostaje, kao npr. iz klasične poezije nekih evropskih naroda, naročito iz engleske i francuske. Poezija azijskih naroda (arapska, perzijska, indijska, kineska, japanska) kod nas je poseban problem. 1 nije sva nevolja u tome što se ove poezije u nas ne prevode s jezika originala, nego što se sve to radilo prilično površno i bez ikakva sistema. Na većim evropskim jezicima postoje mnoge dobre i pouzdane antologije ovih poezija (pravljene u novije doba), te bi se uz ozbiljan rad i uz konzultiranje različitih edicija ipak moglo doći do koliko-toliko zadovoljavajućih rezultata. Ali, na žalost, tako se kod nas ne radi.
U ovoj se knjizi našao na okupu znatan broj veoma dobrih i veoma poznatih ljubavnih pjesama iz svjetske literature. Ali isto tako znatan broj tekstova nećemo ovdje naći. Takva knjiga, razumije se, ne može sve obuhvatiti, ali je ozbiljniji razlog u činjenici da se ne može sve prevesti. Uložio sam mnogo truda da se za ovu priliku prevede što više neprevedenih pjesama. U tim sam nastojanjima bar jednim dijelom uspio, i to mi je posebno drago. Na žalost, kao što često biva, neki prevodioci nisu izvršili svoja obećanja i zbog toga je knjiga u nekim dijelovima ponešto manjkava. Zbog toga sam isto tako bio prisiljen da sam prevodim veći broj tekstova, kako bih bar donekle popunio neke praznine.
Iz poezije jugoslavenskih naroda uzeo sam nešto veći broj pjesama nego što bi (u omjeru prema izabranom gradivu iz drugih književnosti) trebalo uzeti. Tako sam postupio naprosto zato što je to n a š a poezija. Pa ipak će mi tkogod prigovoriti što nema ovog ili onog pjesnika, ove ili one pjesme. I meni je samom žao za mnogim pjesnicima i pjesmama. Ali ovaj, kako rekoh, i tako širok okvir nisam mogao još više proširivati.
Izbor poezije iz stranih književnosti mnogo puta nije ovisio o volji sastavljača, nego o raspoloživim prijevodima, i ako su npr. talijanska, francuska i španjolska poezija bolje zastupljene od, recimo, engleske ili ruske, to je zato što nisam imao dovoljno engleskih
i ruskih prijevoda. Posebno mi je žao što nisam mogao doći do tekstova novijih ruskih pjesnika.
Zlatnu knjigu sam komponirao po epohama, a unutar svake epohe pjesnici pojedinih zemalja su ostali na okupu. Tako je npr. poezija srednjega vijeka raspore ena ovako: provansalska, portugalska, talijanska, njemačka, španjolska, katalonijska, francuska. Činilo mi se da je taj način mnogo prikladniji od stroge i potpune kronologije, koja bi zahtijevala da se pjesnici svih zemalja izmiješaju pa onda poredaju po godinama ro enja. A još manje bi imalo smisla knjigu komponirati po zemljama (odnosno
jezicima) tako da npr. francuska ili talijanska ili neka druga poezija bude sva na okupu. Onaj tko želi pregledati u cjelini poeziju ove ili one zemlje, lako će se orijentirati prema *Popisu pjesnika po zemljama«, koji se nalazi na kraju knjige.
U komponiraju po epohama i u redoslijedu zemalja unutar epoha ne treba tražiti neku strogu svrhu ili dosljednost, jer poznato je da je razdobljima mnogo puta teško odrediti preciznu granicu.
Narodnu poeziju svih zemalja smjestio sam otprilike u osamnaesto stoljeće, ispred romantizma (premda su neke od tih pjesama zabilježene mnogo ranije), jer je tada počelo izrazitije zanimanje za narodno stvaranje i jer je velik dio narodnih pjesama upravo tada prikupljen.
Zagreb,6. travnja 1965. Nikola MILIĆEVIĆ



https://mega.nz/#!Y7ZFzCLQ!-DY8MIrZMKMLXpQnhu4oPBWAUaukXTgKe-nuAqcnYOs