Juan Valera rodio se 18. listopada 1824. u mjestancu Cabri u pokrajini Córdobi. Otac mu bijaše admiral Don José Valera y Viaña a majka Doña Dolores Alcalá Galiano y Pareja, markiza de la Paniega. Roditelji mu bijahu obrazovani, ugledni i imućni, pa su svojoj djeci mogli pružiti sjajan odgoj, kudikamo bolji, nego što bijaše u običaju u ono doba i u onoj pokrajini. Djeca su u kući dobivala ne samo redovitu pouku, nego i specijalnu (u jezicima, glazbi, slikanju). Juan Valera pohađa više škole Instituto u Málagi i Colegío del Sacro Monte u Granadi), postaje doktor prava te 1846. odlazi u Madrid bez naročitog plana o daljem životu. Pravničko ga zvanje ne zanima. Čita i uči, prevodi englesku poeziju, piše pjesme i pripovijetke, sakuplja znanje. Dolazi u dodir s mnogim aristokratima, političarima i književnicima.
Prvi Valerini stihovi potječu iz vremena, kad još nije maturirao; objavio ih je u svojoj sedamnaestoj godini u listu El Guadalhorce u Málagi 1840. I granadska La Alhambra ima njegovih pjesama 1841., 1842. i 1844.
Godine 1847. odlazi u diplomatsku službu u Napulj, kamo ga poziva njegov stric vojvoda de Rivas, španjolski ambasador. U Napulju mnogo čita; proučava povijest umjetnosti, bavi se filologijom (proučava veze između pelazgičkog i albanskog) čita grčke i latinske klasike i velike talijanske pjesnike. Tu se upoznaje sa svojim zemljakom, kojega kasnije spominje kao jednoga od svojih učitelja; to je književnik i političar Serafin Estébanez Calderón.
Godine 1850. odlazi u Lisabon, 1851. u Rio de Janeiro, 1854. u Dresden. Od 1855. — 1865. nalazi se sa službom u Madridu, i tu razvija književnu djelatnost. To je najplodnije razdoblje njegova života, prekinuto jedino 1857. odlaskom u Petrograd. (Iz Petrograda svojim prijateljima, a poglavito Leopoldu Augustu Cuetu, piše pisma, u kojima se pokazuje izvrsnim kroničarom društva; mnoga su pisma objavljena u španjolskim novinama.) Još 1854. Revista Española de Ambos Mundos objavljuje mu studiju Del romanticismo en España y de Espronceda (»O romanticizmu u Španjolskoj i o Esproncedi«). Marljivo surađuje u spomenutoj reviji, zatim u Revista, Peninsular El Estado, El Mundo Pintoresco, América, La Malva, El Cócora i drugdje, a najviše, od 1860, u El Contemporáneo kojemu bijaše jedan od osnivača.
Godine 1858. objavljuje prvu knjigu pjesama, 1859. napušta službu i ulazi u politiku (izabran je kao narodni zastupnik, i to ostaje do 1865). G. 1860. objavljuje studiju De la naturaleza y carácter de la novela (»O prirodi i karakteru romana«), koja je jedan od najboljih i najdubljih napisa o španjolskom romanu. G. 1861. postaje članom Akademije, 1864. sabire svoje najbolje članke te ih u dva sveska objavljuje pod naslovom Estudios criticos.
God. 1865. odlazi kao poslanik u Frankfurt, slijedeće godine daje ostavku i vraća se u Madrid. Poslije revolucije od 1868. opet je u politici, ulazi u parlamenat kao narodni zastupnik, a kasnije kao senator. Član je liberalne stranke.
God. 1868. osniva se čuvena Revista de España, i Valera u njoj surađuje. Manje se bavi politikom, a sve više književnim radom završava prijevod Schackova djela »Arapsko pjesništvo i umjetnost u Španjolskoj i na Siciliji« (prvi svezak prijevoda objavljen 1867.) te se prihvaća romana.
God. 1874. objavljuje roman Pepita Jiménez, što ga književna kritika naziva »djelom od kapitalne važnosti u povijesti španjolske književnosti« Slijedi 1875. Las ilusiones del Doctor Faustino, El Comendador Mendoza 1877., Doña Luz 1879., zatim Pasarse de listo, a poslije manji radovi sakupljeni u jednom svesku pod naslovom Cuentos, diálogos y fantasias (»Pripovijetke, razgovori i fantazije«).
1881. — 1883. zastupa Španjolsku u Lisabonu 1883. — 1886. u Washingtonu, 1886. — 1888. u Bruxellesu, i najposlije u Beču 1893. — 1895.
God. 1883. objavljuje niz članaka pod naslovom Metafísica a la ligera, 1888. drugi niz pod naslovom Apuntes sobre el nuevo arte de escribir novelas, a 1889. čuvene Cartas americanas. Za boravka u Beču objavljuje različite priče i pripovijetke.
Godine 1895. povlači se iz javnog života; pati od progresivnog sljepila; zatvara se u svoju biblioteku. God. 1896. izlazi mu Juanita la Larga, 1897. Genio y figura, 1898. De varios colores, 1899. Morsamor. U vremenu od 1895. do 1905. napisao je mnoštvo dopisa za La Nación i za El Correo u Buenos Airesu, objavio niz političkih članaka u El Mundo Naval, napisao svu silu književnih kritika.
Umro je 18. travnja 1905. u Madridu u osamdeset prvoj godini života, a poslije više od šezdeset godina književnog rada.
Tema: Juan Valera 
