Moliere

Moliere
Jean Baptiste Poqelin rođen je 1622. g. u Parizu kao sin dvorskoga tapetara. Kao sin situirane građanske obitelji polazi gimnaziju kod isusovaca u Parizu, a pravo studira u Orleansu. Vrlo kratko službuje kao odvjetnik, a 1643. g. osniva zajedno sa obitelji Bejart kazališnu družinu “Illustre Theatre” (“Čuveno kazalište”).
1644. g. uzima umjetničko ime Moliere, po kojemu je poznat i danas. Nakon nekih financijskih poteškoća Moliere, sada već vođa družine, odlazi na dugo putovanje po Francuskoj koje traje od 1645. do 1658. godine, pod zaštitom jednog moćnog plemića. Na tim putovanjima Moliere piše i izvodi svoje prve kratke komedije. 1658. godine nastupa pod zaštitništvom kraljeva brata u Parizu. Sljedeće godine izvedene su Kaćiperke, prvi veliki Moliereov književni i kazališni uspjeh, i otada je on poznata i viđena osoba kazališnog Pariza.
Nakon izvedbe Škole za žene i kralj se osobno zauzima za njega, dodijelivši mu kao prvom francuskom glumcu stalnu novčanu pomoć.Umro je 1673. godine od tuberkuloze, nakon četvrtog izvođenja Umišljenog bolesnika. Četiri dana nakon smrti trajali su pregovori oko njegova sprovoda. Tek je kraljevim nalogom smio biti pokopan na groblju, a ne izvan njega. Ipak je pokopan u onom dijelu groblja koji je pripadao mrtvorođenima, dakle nekrštenima, jer se nikada nije odrekao glumačke karijere.Prema zapisima suvremenika, Moliere je bio nizak i pomalo zdepast, okruglih nogu i jake glave usađene u ramena. Bio je otvoren i pošten, što mu je u svim krugovima stvorilo vrlo mnogo prijatelja i zaštitnika, čak i naklonost Luja XIV. Kao izvanredan glumac karakternoga tipa interpretirao je gotovo sve svoje glavne junake.

Škrtac

Kratki sadržaj:

Cléante priznaje svojoj sestri kako je zaljubljen, te ju moli da ga ne pokušava odvratiti od toga. Élise ga upita tko ja ta koju ljubi, a on odgovara da je to prekrasna djevojka koja se nedavno doselila po imenu Mariane. Za to vrijeme Harpagon tjera La Fléchea iz svoje kuće, koji mu govori da samo čeka njegovog sina (Cléante mu je rekao da ga čeka). Harpagon mu govori neka ga čeka na ulici jer mu ne vjeruje i misli kako će ga pokrasti. Le Fléche ga zafrkava no Harpagon se uzrujava i tjera ga van. Kasnije razgovara sam sa sobom o tome kako je teško steći takav novac kakav on posjeduje, a zadržati samo dio potreban za troškove. Kasnije dolaze Cléante i Élise. Harpagon pomišlja kako su čuli njegovo glasno razmišljanje, no oni su jednostavno razmišljali o tome kako da ga oslove a da ga ne prekinu. Cléante mu govori kako svi znaju da je on imućan čovjek i da raspolaže popriličnim imetkom. Harpagon govori kako lažu oni koji to govore i da te glasine šire lupeži. Harpagon svoju djecu proglašava neprijateljem, odnosno sve one koji govore da je on imućan.
Govori Cléantu kako besramno troši njegov novac na skupu odjeću, no Cléante je zapravo veoma sretne ruke i ono što dobije kockanjem potroši na svoju odjeću. Harpagon mu govori kako to ne valja te mu izgovara računicu kojom dokazuje svoju iznimnu lihvarnost. Élise i Cléante šapću nešto jedno drugom, ali Harpagon odmah pretpostavlja kako se dogovaraju oko toga kako će ga pokrasti, no oni jednostavno govore kako žele s njim razgovarati o ženidbi. Harpagon im govori kako on također želi o tome razgovarati s njima. Harpagon im govori kako kako je upoznao mladu djevojku po imenu Mariane. Nakon što čuje kako se njegov otac želi oženiti ženom koju on voli pada mu mrak na oči. Harpagon govori svojoj kćeri kako je Cléantu našao udovicu za koju će se udati, a njoj starca gospodina Anselmu. Élise odbija to vjenčanje, a Harpagon joj govori kako griješi te kako će se svi ostali složiti sa njim, i poziva Valére da odluči umjesto nje.
Valére ugađa Harpagonu kako bi lakše izašla s njim na kraj. Tako Harpagon Valéreu daje svoju ulogu (apsolutnu moć nad Elvirom u odabiru pravog muža).



https://mega.nz/#!ZzxnRARa!JDa739UQnDEi-voX7MauCDl2i3e6QBtEshsWWdUxiLc

“Umišljeni bolesnik” Jean Baptista Moliera je komedija- balet u tri čina. Ta vrsta djela, koja ima odlike opere i drame, a bila je jako popularna u vrijeme Luja XIV., pa se često izvodila u njegovom dvorcu. Bili su to veliki spektakli u kojima su se dramski tekstovi miješali s plesom, vatrometima i slično.

Ovo djelo jedno je od najpoznatijih komedija ne samo francuske, već i svjetske književnosti. Kroz prizmu humora, Molière u njoj obrađuje univerzalna moralna i društvena pitanja, koja su bila aktualna u vrijeme kada je djelo nastalo, ali su jednako aktualna i sada. Zato je ovo djelo svojom temom i idejom univerzalno i svevremensko. Djelo kao komedija, stoga nije samo zabavno i (u izvedbi) vizualno impresivno, već je i poučno.

Problemi društva u ovoj komediji prikazani su na primjeru jednog hipohondra – čovjeka koji preuveličava ili umišlja svoje fizičke bolesti. S jedne strane imamo čovjeka kojemu se svi problemi u životu pretvaraju u bolesti. Ako ga nešto muči, on će to pretvoriti u neku od bolesti i tako izbjeći pravi problem, te ga pretvoriti u nešto s čime mu se lakše nositi – fizičku nelagodu. S druge strane, jasno je prikazan problem doktora kao lihvara, koji i potiču te bolesti kako bi se sami obogatili. Oni koriste bogatašev strah i psihološku nestabilnost, kako bi sebi osigurali egzistenciju. Ovaj problem možemo promatrati kao problem društva modernog doba više nego ikada prije.



https://mega.nz/#!s7hlmAwA!I0o4axi8zbOOz6v1OPUPAgQcWV7CzJYnASQkjTrPULQ