Thomas Wolfe

Thomas Wolfe rođen je 1900. godine, a talent za pisanje iskazuje još od najmlađih dana. Njegovi netipični književni sastavci potakli su njegove učitelje da se založe za njega. Tom Wolfe ušao je u „otmjenu” školu, namijenjenu sinovima bogatih skorojevića, našla mu se i stipendija. Tu susreće i stanovitu gospođu Roberts (moju duhovnu majku) koja ga kao nastavnica književnosti uvodi u Shakespearea i ostale pjesnike, ohrabrujući ga da piše. Kao pravi nadobudni i zlatni američki mladić, dobar atletičar, dobiva medalju za svoj esej o engleskim dramatičarima, u povodu tristote obljetnice Shakespeareove smrti, 1916. godine. To mu, uz solidne ocjene, omogućuje da se te iste godine upiše na državni univerzitet Sjeverne Karoline. Na sveučilištu počinje pisati drame i pomišlja na karijeru uspješnog broadwayskog pisca. Godine 1920., nakon svih mogućih uspjeha u studiju mijenja sveučilište. Prešao je u Cambridge, u Massachusetsu., na Harvard University, kod profesora Bakera kome je polazilo za rukom da od sličnih nadobudnih studenata stvori uspješne broadwayske dramatičare: njegovi učenici bili su Philip Barry, Sidney Howard i Eugene O'Neill. Poslije završenog studija zapošljava se kao nastavnik književnosti, piše drame bez pravog uspjeha i naravno, putuje u Evropu. Po povratku, 1925., zaljubljuje se u ženu desetak godina stariju od sebe, u Alice Bernstein, broadwaysku scenografkinju. Ljubav je obostrana. Štedi, hoće još jednom u Europu. Odlazi u Englesku, 1926., i odjednom, poput groma iz vedra neba počinje pisati roman.Bio je to “Pogledaj dom svoj, anđele”, prvi od četiri obimna romana koji zapravo čine jedan veliki autobiografski roman-rijeku, i kojemu će slijediti “Of Time and the River” (“O vremenu i rijeci”, 1935.), “The Web and the Rock” (“Paučina i kamen”, 1939.), i posthumno, “You can't go home again” (“Ne možeš više kući”, 1940.). Drami se više nije vraćao. Za vrijeme boravka s Alice u Londonu, pisanje ga je zgrabilo tako bjesomučno da ga se nikad više nije oslobodio.

“Pogledaj dom svoj, anđele” obuhvaća razdoblje od prvih dvadeset godina života mladog Eugenea Ganta: djetinjstvo, dječaštvo, ranu mladost. Neke izvanjske radnje, osim obiteljske povijesti u tom određenom odsječku vremena, tu i nema. Otac klesar nadgrobnih spomenika, majka s talentom za trgovinu nekretninama, u Altamontu koji se razvija. Oni su kobno nesložan par: otac je pijanica i neostvarena umjetnička narav, majka škrtica kojoj imetak pomalo postaje preči od obitelji. Djeca su žm•e njihova nesklada i vječitog sukobljavanja: rastući, djeca u sebi nehotice odbacuju roditelje koji im od početka truju život. Eugene je na oca, sanjar s umjetničkim sklonostima, pun emocionalne energije i ambicije, gladan iskustava, osjetljiv, strastven, čist. Takav, on je svjedok svim sramotama i poniženjima koje vidi u obitelji, životnim okrutnostima koje promatra u gradiću, prodajući novine u crnačkoj četvrti. U školi ga oduševljava poezija, odlazi na državno sveučilište. Prijatelj ga vodi u javnu kuću, ponizuju ga bogataška djeca za koju je sveučilište i osnovano, doživljava prve ljubavi, oslobađa se želje da tu, u užem zavičaju, bilo što postigne, pa se nakon smrti oca i svog brata Bena oprašta i s majkom, te odlazi daleko, nastavljajući studije na Harvardu…

Kako izgleda - ništa, a ipak je sve, jer je iz duboke potrebe za svojim unutarnjim otkrićima Thomas Wolfe pisao knjigu koja je i sama otkriće, puna neke neobjašnjive svježine, jaka od svega što je navrlo, stvarana neposredno pri udarcima spoznaje, kao kakva glazbena poema. Neki kritičari stoga i smatraju “Pogledaj dom svoj, anđele” najlirskijim američkim romanom, a njegove likove, kako se prelamaju u očima mladog Eugenea, skoro mitološkim stvorenjima.

Dominantni su likovi roditelja, braće i sestara, tih sazvježđa na dječjem nebu prema kojima se dijete u svom rastu i određuje… zavitlavši ih sve u koloplet i nakaznih i ljupkih gantovskih strasti, Thomas Wolfe im je podario neku ogromnost: oni se nehotice doimlju poput svađalačkih starih bogova u nekom prvobitnom svijetu. Gledani očima dječaka koji raste, oni i jesu velika bića. Kritičari su, međutim, samo u obrisima ali ipak, u obitelji Gant očitali antički eshilovski arhetip staroga Ganta kao Agamemnona koji je svršivši s ratovanjem došao kući da umre, Elizu kao Klitemnestru, sestru Helen čas kao Elektru, a čas kao Kasandru, dok je glavni lik, Eugene, svojevrsni Orest.

Simboličan naslov romana Wolfe je uzeo od Miltona, iz njegove “Lycidas”, a preuzeo je i simboliku.



https://mega.nz/#!YnoFCIQS!qyprtpCo3390R2p5fDOuzeM3qK9fqWv32AxQFNBoQeY