Myles na gCopaleen

Brian O'Nolan (Brian Ó Nualláin, 1911. – 1966.) irski je romanopisac, dramatičar i satiričar koji se danas, uz Jamesa Joycea i Samuela Becketta, smatra najistaknutijim irskim književnikom 20. stoljeća i jednom od ključnih figura postmoderne književnosti. Studirao je u Dublinu na University Collegeu, gdje je diplomirao keltske studije, s posebnim naglaskom na irskoj poeziji.Pisao je na irskome i engleskome jeziku, pritom se koristeći uglavnom dvama književnim pseudonimima: Flann O’Brien, kojim je potpisivao sva svoje djela objavljena na engleskome jeziku, među njima i svoja tri najpoznatija romana, "Kod Dvije-ptice-plivalice" (At Swim-Two-Birds, 1939.), "Treći policajac" (The Third Policeman, 1960.) i "Težak život" (Hard Life, 1962.), te Myles na gCopaleen, pod kojim je objavljivao svoje satirične feljtone u Irish Timesu, ali i svoj najpoznatiji roman na irskome, "Usta sirota" (An Béal Bocht, 1941., engleski The Poor Mouth, 1973.). Osim navedena dva pseudonima, O’Nolan je svoje uratke potpisivao s još nekoliko njih (Brother Barnabus, The Great Count O’Blather, John James Doe i George Knowall), ponajviše zbog toga što je radio u državnoj službi, koja je bila vrlo apolitična i bez čijeg prethodnog odobrenja nijedan njezin djelatnik nije smio ništa javno objaviti

Roman "Usta sirota" (An Béal Bocht, 1941.) najpoznatije je književno djelo napisano na irskome jeziku, a ujedno i jedino djelo Briana O’Nolana (poznatijeg po svom književnom pseudonimu Flann O’Brien) na tom jeziku, potpisano kao Myles na gCopaleen.Iako se O’Nolan zbog zaposlenja u državnoj službi kao pisac služio s nekoliko različitih pseudonima, u slučaju romana "Usta sirota" učinio je to kako bi, osim stilom i radnjom, parodirao tada iznimno popularan žanr fiktivnih autobiografija i tzv. osobnih (is)povijesti u irskoj književnosti. Ta djela, pisana i potpisivana isključivo na gaelskom jeziku, kao svojevrstan otpor stoljećima provođenoj kulturnoj i jezičnoj anglifikaciji, uglavnom su prikazivala nesretan život irskih težaka na selu.Stoga se i radnja O’Nolanova romana zbiva upravo u takvom ambijentu: u selu Corca Dorcha u zabačenom dijelu Irske, gdje kiša nikad ne prestaje, a svi žive u neizmjernom siromaštvu, dijeleći sa svojom stokom (svinjama) i krov i hranu (gotovo uvijek samo krumpir), ali zato govore „pravim, istinskim gaelskim jezikom“, zbog čega ih sve više posjećuju gaeilgeoiri (entuzijasti za gaelski jezik).U tom smislu, ovaj roman je i kritika površnog irskog nacional-romantizma toga vremena koji je bio opterećeniji uspostavom kulturnih vrijednosti i jezičnih normi nego teškim životnim uvjetima u Irskoj.



https://mega.nz/#!duRVBAgD!B95NRyqFJmklZ422DoFOxUCvNUbz_tOXbVBLHRJvWQA