Rosa Montero, španjolska novinarka i književnica, rođena 1951. u Madridu. Nakon završene srednje škole studirala je psihologiju, a na kraju je završila novinarstvo. Za vrijeme studija surađivala je s nezavisnim kazališnim skupinama Tábano i Canon, a 1976. počela je raditi za dnevnik El País. Za svoj novinarski rad dobila je nekoliko uglednih nagrada (među inima i World Prize za intervjue). Pisala je i scenarije za nacionalnu televiziju TVE.
Uz desetak knjiga eseja objavila je i ova književna djela: romane "Tetošit ću te kao kraljicu" (Te trataré como una reina, 1983), "Lijep i mračan" (Bella y oscura, 1993), "Ljudožderova kći" (La hija del Caníbal, 1997), koji joj je donio nagradu Primavera, zbirku priča "Ljubavnici i neprijatelji" (Amantes y enemigos, 1998; prevedena na hrvatski 2007. u biblioteci Na tragu klasika), zatim roman "Luđakinja u nama" (La loca de la casa, 2003; preveden na hrvatski 2014. također u ovoj biblioteci) i "Pripovijest o providnom kralju" (Historia del Rey transparente, 2005), oba ovjenčana prestižnom nagradom književnog časopisa Qué Leer, te "Upute za spas svijeta" (Instrucciones para salvar el mundo, 2008), "Suze na kiši" (Lágrimas en la lluvia, 2011), "Smiješna odluka da te nikad više ne vidim" (La ridícula idea de no volver a verte, 2013), "Težina srca" (El peso del corazón, 2015) i "Tijelo" (La carne, 2016). Za literarni i žurnalistički rad u El Paísu dobila je uglednu nagradu Gabriel García Márquez.